Postira su dalmatinsko naj-misto 2012. godine! Odlučili su tako jednoglasno članovi Povjerenstva Slobodne Dalmacije, a nakon što su vaši reporteri obišli dvadeset i četiri mjesta u priobalju, Zagori i na otocima.

 

Prije nego što su donijeli ovu važnu odluku, članovi Povjerenstva, predvođeni predsjednikom Robertom Plejićem, dekanom Građevinskog fakulteta u Splitu, dobro su vižitali Postira i potvrdili ono što je potpisani reporterski dvojac prije i zabilježio: gradić je to u kojem domaći izuzetno mirno i kvalitetno žive, a i stranci su to prepoznali, pa im dolaze iz godine u godinu u sve većem broju.

Proglašenje naj-mista 2012. godine bit će skoro upriličeno, a tada će se na jednoj od istaknutih lokacija u Postirima postaviti „sika“ s natpisom kojim će se Postirani dičiti pred svojim Bračanima i fureštima.

A, u Postirima, pisali smo već o tome, nemaju nezaposlenih i ne bave se političkim kontreštavanjima, jer se vladajući HDZ i oporbeni SDP skladno nadopunjuju, a alfa i omega je načelnik – umirovljenik, volonter Ivica Mihačić, playmaker koji je preokrenuo utakmicu u korist mještana čim je shvatio onu da „svi moraju ćapat za isti šćap“. A, do uspjeha se, zamislite, krenulo od samog kraja – od mrtvačnice?!

Duga sezona

- E, baš tako, jer se do tada mrca po tradiciji pratilo iz kuće na grobje, a mi smo mištane uvjerili da ćemo izgradnjom mrtvačnice napravit jedan iskorak u civilizacijskom smislu. Dirnili smo u stoljetnu tradiciju, mentalitet, i kad smo to uspili prominit, više ništa nije bilo nemoguće: ljudi su bez problema pristajali i na sve drugo – priča poteštat, okružen bračkim hotelijerima i turističkim radnicima, a koji goste, vidi ovo, dočekuju početkom četvrtog, a ispraćaju krajem desetog mjesec.

I sad nam je glavni zadatak u tu priču uključiti i privatni sektor gdje sezona u prosjeku traje sedamdesetak dana. Kad mi radimo dobro, moraju nas pratiti i oni, jer gosti su Skandinavci, odreda dubljeg džepa, pa svatko tu može naći svoj interes – govori vlasnik hotela „Lipa“ Ivo Biočina Ture, jednog od tri s četiri zvjezdice u mjestu sa 1700 stanovnika i jednako toliko turističkih postelja.

- I nemojte napravit grešku ko moji Dubrovčani, pa se prekapacitirati, nego ovako pametno, po vašu, i „Sardina“, i turizam, i poljoprivreda. Mi smo Stradun pretvorili u same stolice i stolove, a to nije poso – upozorava gospar Stanko Ljubić, iskusni član Povjerenstva, načelnika Mihačića. Ljubić je direktor „Globtoura“ i predsjednik Udruge putničkih agencija, pa dobro zna što govori.

- Mi iznad mista radimo industrijsku zonu, a „Sardina“ je samo prva tvornica u nizu. I nećemo primat one koji bi se bavili trgovinom ili skladištenjem, samo proizvodnjom nove vrijednosti. Nećemo dozvolit da nijedna od privrednih grana proguta drugu: proizvodnja ne smije naškodit turizmu, niti turizam poljoprivredi, nego se moraju nadopunjavat, jer – mudar je Mihačić – ako posrne jedno, neće drugo ili treće.

Čitateljima portala ‘Slobodne Dalmacije’ uključite se u natječaj ‘zašto je moje misto Dalmatinsko naj-misto’  

- Upute o sudjelovanju u izboru Dalmatinskog naj-mista: napišite nam zašto je za vas vaše mjesto najljepše? Najljepšu priču po stručnom izboru žirija “Slobodne Dalmacije” nagradit će “Jadransko osiguranje”.

Nagrade čitateljima su:
- 1) Policu osiguranja vozila u trajanju 1 godine
- 2) Osiguranje doma ili stana (2 nagrade)

NATJEČAJ JE ZAVRŠEN.

Šibenčanin Pavao Roca, koji je kuhan i pečen u kulturi, interesirao se za sadržaje. Zanimalo ga je li gostima dosadno, fali li mužike i bali.

- Ne fali zahvaljujući susjednom Supetru koji je osam kilometara daleko. Ljudi ovdje guštaju u svojoj maloj oazi mira, a uvečer se odvezu do Supetra ako su željni šušura. Možda bi još mogli otvorit koju diskoteku – razmišlja poduzetni Biočina, koji je na svom obiteljskom gospodarstvu, gdje se uspješno bavi i stočarstvom i poljoprivredom, zaokružio svoju turističku ponudu. Sad s kolegama hotelijerima i djelatnicima Turističke zajednice Postira zna što napraviti nakon što krajem listopada i posljednji furešti odu s Brača.

- Naša je šansa u sportskom turizmu. Tu godinama dolazi Hajduk, naša nogometna reprezentacija, i ako uspijemo realizirati tu priču, a nema razloga da je ne proguramo u dogledno vrijeme, hoteli u Postirima bit će puni doslovno cijelu godinu – kaže Toni Buljević, glavni menadžer hotela „Pastura“. Arhitekta Roberta Plejića zanimala je, naravno, graditeljska baština, bogato naslijeđe kojega na Braču ne manjka.

SDP i HDZ se ne prepiru

I ko namješteno, ispred nas se ukazao meštar Mladen Matulić, otac poznatog rukometnog reprezentativca Jerka Matulića. Našli smo ga gdje uređuje kogule na putu kojim je kročio brkati car Franjo Josip, čije su lukobrane nadogradili načelnik Mihačić i suradnici. Pitamo vridnog meštra kako gre...

- Gre, gre... Triba mi po dana za po metra. Ovo je fini posal – pravo govori, jer kala je malo remek-djelo, građeno početkom prošloga stoljeća, a obnavljano današnjih dana. Ulica o kojoj pišem zove se Kogule, a i sve druge imaju autohtona imena, kako u mjestu, gdje se ni HDZ ni SDP ne prepiru, ne bi bilo nikakvih ideoloških razilaženja.

Zorana Rubić, izvršna direktorica Jadranskog osiguranja, stiže iz biznisa. Zato ju je interesiralo kako „Sardina“ ni u ovakvim teškim vremenima ne posustaje, odolijeva recesiji koja opasno ljulja Europu i Ameriku, cijeli svijet.

- I dilimo trinaestu plaću i božićnicu, molit ću lipo – kaže suvlasnik „Sardine“ Davor Gabela, pa dodaje da je zadovoljan radnik najbolji radnik. Zato će ih, kad novi pogoni „Sardine“ niknu iznad mjesta, zaposliti još stotinu: iz Postira, ostalih bračkih mjesta, Splita...

- Tuna vam je stvarno najbolja – komplimentira Zorana, a Gabela tumači da od one koja se uzgaja u Jadranu zaista bolje nema, a Sredozemlje je inače za tunu zakon. Zato su Postira uz Kali općina koja figurira kao naš najveći izvoznik, a kad se taj isti izvoz mjeri prema broju stanovnika. S tim da smo prema najnovijim podacima mi sedma tvrtka po redu u Hrvatskoj kad se mjeri isključivo rast izvoza u ovoj godini, a Kali su deseti – napominje Gabela, što je hvalevrijedan podatak, jer su se Bračani u biznis s tunom koja putuje u petnaest zemalja svijeta, a najviše, naravski, u Japan, uključili nakon Kalija.

Članovi Povjerenstva, predvođeni kolegicom Ružicom Mikačić, koja je tata-mata kad su turističke teme u pitanju, điravali su mistom gori-doli dok se nije zavirilo u svaku bužu, razgledalo i pjacu, i rivu, i staru školu koja je utemeljena još 1838. godine.

- A, imate li danas dice? – zanimalo je Ružicu, jer što će ti sve ako u mistu nema dičjeg smija, plača, ako nema tko naslijediti ono što su stvorili preci.

- Devetnest ih je nikidan krenilo u prvi razred! Vraćaju se i ljudi iz Splita, rade ovde – zadovoljan je poteštat, a poduzetnik Gabela potvrđuje kako je kombinacija života u Splitu i Postirima – koje zbog dobrih trajektnih linija sa Supetrom dođu nešto kao gradsko predgrađe – prava stvar.

Evo, ja san tu četiri miseca, a onda u Splitu osan – reći će Davor.

A ja opet znan cili niz ljudi koji iz Splita svaki dan dolaze radit na Brač – domeće mladi diretur Buljević. Članovi Povjerenstva uvjerili su se da potpisani novinar nije farbao čitatelje zbog dvije sardine ili par ekosapuna koje su mu darovali Bračani.

SAŠA LJUBIČIĆ
FOTO: NIKOLA VILIĆ / CROPIX

Izvor Slobodna Dalmacija: